Kontracepcija (lat. protiv začeća) je upotreba zaštitnih sredstava koja sprećavaju začeće.
Kontracepcija se dijeli na više metoda: fizička kontracepcijska sredstva, kemijska kontracepcijska sredstva, kalendarske metode, temperaturna metoda, metoda sluzi, te coitus interuptus. Kontracepcijska sredstva zovu se još i kontraceptivi.
Fizički kontraceptivi su sredstva koja stvaraju fizičku barijeru između sperme i jajne stanice te time sprećavaju začeće. To su intrauterinalni ulošci, dijafragma, kondomi (prezervativi). Kondomi su od ovih sredstva najpouzdaniji, ali ne potpuno. Jedina potpuna zaštita protiv spolnoprenosivih bolesti je apstinencija i odgovorno spolno ponašanje.
Kemijski kontraceptivi su sredstva koja svojim kemijskim djelovanjem sprečavaju ovulaciju i/ili začeće. Ako je ipak došlo do začeća, spriječavaju implataciju oplođene jajne stanice, što dovodi do njene smrti i ranog pobačaja. To su oralni kontraceptivi, ("anti-baby pilule"), spermicidne kreme i gelovi, injekcijski kontraceptivi, implantati s hormonima, transdermalni kontraceptivi (tzv. kontracepcijski flasteri). Oralni, transdermalni, injekcijski kontraceptivi i implantati sadrže ženske spolne hormone koji inhibiraju ovulaciju, a samim time i začeće. Smatraju se najsigurnijim kontracepcijskim sredstvima (pouzdanost je 97-99%), ali imaju i neugodne nuspojave: mučninu, povraćanje, glavobolju, debljanje, sklonost vaginalnim infekcijama, aterosklerozu i tromboemboliju. Spermicidne kreme i gelovi primjenjuju se izravno u vaginu, a sadrže tvari otrovne za spermije i tako onemogućavaju njihovo spajanje s jajnom stanicom. Treba napomenuti da niti jedan kemijski kontraceptiv ne štiti od spolno prenosivih bolesti.
Kalendarskih metoda ima nekoliko, a sve se temelje na računanju plodnih dana. U pravilu, ovulacija nastupa 14. dana menstrualnog ciklusa. Plodni dani su 3-5 dana prije i poslije ovulacije, pa tih dana treba izbjegavati spolni odnos. Temperaturna metoda je vrlo slična, ali se ne služi računanjem plodnih dana, već mjerenjem bazalne temperature, koja je na dan ovulacije oko 1°C viša nego ostalih dana. I metoda sluzi prati ovulaciju i to tako što se na dan ovulacije iz vagine izlučuje više vaginalne sluzi, koja je i drugačije konzistencije i gustoće nego neplodnih dana. "Coitus interuptus" je prekinuti snošaj, tj. postupak tijekom kojeg muškarac prekida kontakt penisa i vagine prije ejakulacije (izbacivanja sperme). Sve ove metode vrlo su nepouzdane (50-60%).
Katolička Crkva prihvaća prirodne metode kontracepcije (kalendarske metode), a protivi se umjetnim metodama kontracepcije (fizički i kemijski kontraceptivi). Židovska vjera ne protivi se kontracepciji niti pobačaju, osim pojedinih židovskih skupina. Islam se ne protivi kontracepciji, ali ne odobrava pobačaj ili sterilizaciju.
Mirena
Mirena nije samo pouzdan kontraceptiv, nego i vrlo djelotvorno terapijsko sredstvo za regulaciju obilnih i dugotrajnih menstruacijskih krvarenja. Napravljena je kao unutarmaternični sustav (IUS - Intrauterine System), koji se sastoji od malog plastičnog okvira u obliku slova T i umeće se u maternicu. Vertikalni dio T-strukture nosi cilindar koji sadrži hormon, a na donji dio vertikalnog kraka pričvršćene su dvije tanke niti za koje se sustav izvlači iz maternice. Hormon u cilindru, identičan jednom od hormona koji se nalazi u kontracepcijskoj piluli, postupno se otpušta u šupljinu maternice, a brzinu njegova otpuštanja kontrolira posebna membrana na cilindru.
Djelovanje počinje od dana umetanja, s tim da se hormon postupno otpušta, svaki dan u istoj količini. Sustav je učinkovit pet godina.
Hormon sustava određuje indikacije
Kontracepcijsko djelovanje - Svodi se na povećavanje gustoće cervikalnog čepa, stanjivanje sluznice maternice koja se nalazi u stanju atrofije, smanjenje pokretljivosti spermija, čime se onemogućuje da dođu do jajne stanice, te na znatno smanjenje pokretljivosti jajovoda koji ne mogu prihvatiti oslobođeno jajašce.
Mirena je vrlo pouzdan način kontracepcije, čija je sigurnost slična rezultatu postupka sterilizacije. Kliničke studije pokazale su da je postotak trudnoća u žena koje se koriste njome godinu dana samo 0,2 posto.
Idealna je za žene koje su rađale, iako se može postaviti i ženama koje nisu rađale, ali tada je umetanje malo teže i nešto je veća stopa spontanog izbacivanja spirale. Zatim za žene koje imaju obilne i bolne menstruacije, izražen PMS, bolne odnose, bolove u zdjelici, koje ne žele ili ne mogu koristiti kontracepcijske tablete, kondome, prirodne i ostale metode kontracepcije (vidi prošli broj Vašeg zdravlja), žene u četrdesetim godinama života, te sve one koje žele pouzdanu metodu kontracepcije koja ih ne opterećuje svakodnevnim obvezama i opušteniji seksualni život.
Terapijsko djelovanje - Mirena se kod smanjivanja mjesečnog zadebljanja sluznice maternice vrlo uspješno koristi i u terapijske svrhe kod obilnih menstruacijskih krvarenja, čineći ih znatno oskudnijim i kraćim. Prije određivanja terapije obilnih krvarenja treba utvrditi uzrok krvarenja. Ako je riječ o obilnim menstruacijama koje nisu uzrokovane organskim procesima, a dovode do anemije, Mirena je terapijski izbor.
Kao terapijsko sredstvo za obilne menstruacije (menoragije) kod žena starijih od 35 godina, uvrštena je na listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 8. veljače 2006. (NN/19/06). Ako vaš ginekolog na osnovi pregleda zaključi da vam je potrebna u terapijske svrhe, svoje pravo na nju možete ostvariti preko ustanove u kojoj radi vaš ginekolog.
Imate li obilnije menstruacije i zbog toga problema u svakodnevnom funkcioniranju, ali u krvnoj slici nema znakova anemije, nemate pravo na Mirenu preko HZZO-a. U tom slučaju možete je sami kupiti i ugraditi kod nadležnog ginekologa. U odnosu na "klasičnu" spiralu, kod koje su menstrualna krvarenja dulja i obilnija, Mirena je puno ugodnije rješenje i može se koristiti u situacijama u kojima klasična spirala nije preporučljiva, a to je kod obilnih menstruacija.
Mirena se može postaviti i ženama koje su operirane zbog karcinoma dojke i moraju uzimati preparate tamoksifena (Nolvadex), koji može uzrokovati zadebljanje sluznice maternice. Na taj način prevenira se zadebljanje sluznice maternice i time bolesnicama pomaže da ne završe na kiretaži.
Ako je žena bila na kiretaži zbog polipa ili obilnih krvarenja, može se razmotriti opcija postavljanja Mirene, čak i u slučajevima kad patohistološki nalaz nakon kiretaže pokaže promjene na stanicama.
S postavljanjem Mirene svakako treba pokušati i kod mioma, adenomioze i endometrioze kao zadnjom konzervativnom alternativom operativnom zahvatu ili njegovu odgađanju.
Kad se ne smije postaviti?
Mirena se ne smije postavljati kod infekcija genitalnog sustava, karcinoma vrata maternice ili same maternice, kao i sumnje da oni postoje, zatim kod malformacija maternice, sumnjiva PAPA nalaza, akutne bolesti jetre ili tromboze. Odabir pacijentice temelji se na isključenju navedenih stanja i, naravno, trudnoće.